Povijest Učeničkog doma Karlovac

Učenički dom Karlovac vuče korijene od prvih poratnih dana kada je zbrinjavao ratnu siročad omogućavajući im redovno školovanje. 1. srpnja 1952. godine Narodni odbor grada Karlovca proglašava ustanovu sa samostalnim financiranjem pod nazivom Đački dom učiteljske škole u Karlovcu. Zgrada doma građena je od 1848. do otprilike 1854. godine, a namjena je bila za pučku školu.

Tokom II. Svjetskog rata zgrada je služila kao bolnica čiju opremu je naslijedio tadašnji Đački dom.

Kasnije, Dom je pretvoren u internat za djevojke i promijenio ime u Đački dom Nade Dimić. Učenici su boravili u drugoj zgradi na Baniji, a u zgradu sadašnjeg doma dolazili su na obroke. Učenici su iz zgrade na Baniji premješteni u zgradu Doma 1974. godine, stoga je došlo do prekapacitiranja smještajnih mogućnosti zgrade na čak 225 mjesta.

Uvjeti su bili vrlo loši i složeni (spavaonice do 35 ležajeva), što je gotovo onemogućavalo bilo kakav pedagoško-obrazovni rad s učenicima. To je trajalo do 1981. godine, kada je došlo do urušavanja dijela zgrade, raspada opreme, pa je Dom, rješenjem prosvjetne inspekcije grada Karlovca, zatvoren kao neuvjetan i opasan za boravak učenika.

Od 1981. do 1985. godine trajala je temeljita obnova zgrade, nabavljena je kompletno nova oprema. Za to vrijeme učenici su bili smješteni u objektu Centra za odgoj u Karlovcu i u Učeničkom domu Duga Resa. 1983. godine u Dom se vratilo prvih 60 učenika na sanirani prvi kat zgrade. Godinu dana kasnije Dom je bio u punoj funkciji sa smještenih 150 učenika. Nova vanjska fasada doma napravljena je 1989. godine, a od 1996. godine do danas Dom se konstantno renovira i oprema.

{vsig}povijest{/vsig}